Janko Polić Kamov (Sušak danas dio Rijeke, 17. studenoga 1886. – Barcelona, 8. kolovoza 1910., bio je hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, književni kritičar, publicist, prevoditelj i dramatičar. Jednim je od najvećih hrvatskih književnika.
Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne u kojem se hrvatska književnost napokon priključila europskoj. On ne pripada nijednoj od dviju dominantnih struja: artističkoj liniji, koja naglašava primat estetičkoga projekta ni s druge strane pristašama društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj. Djelo mu je anticipacija dostignuća Lawrencea, Joycea ili Prousta ...
Novelistiku karakteriziraju feljtonski elementi i analitički komentari, ali u kasnijoj fazi uz elemente lakrdije, kako te novele sam naziva, susrećemo i hladnu analitiku, što ga je dovelo gotovo do modela groteske te antiiluzijski obojenoga izričaja. Kamov govori o tim novelama i sotijama kao o psihološkim karikaturama, odnosno žanru "satire ljudske duše", pa su im slobodna motivska asocijacija, stilska razuzdanost i hiperbolizacija primjerene. U njegovim je novelama naglasak na sitnim materijalnim faktima koji su kao psihološka činjenica veliki (The Beard, In The Country, Woman, The Disaster, The Suit, The Earthquake, The Bedbug, ‘A Confession’, ‘Ecce homo!’, Grief Freedom, Bitanga). U pjesničkom diskurzu Psovka (napisana 1905. godine),zbirci pjesama objavljenoj 1907. godine,progovara iz prirode, instinkta, iz same naravnosti predmeta, situacije, ljudskog stanja, odnosno prvobitnih obilježja liričnosti, a manje iz kulture u smislu esteticističkih normi Matoševa tipa. Njegov leksik i sintagme odražavaju drukčije motive i teme tj. drukčija tumačenja tih tema u odnosu na ono što je bilo uobičajeno u hrvatskoj moderni. U cjelini on ipak ostaje pjesnik bodlerijanske estetike ružnog, sirovih nagona i anarhističkog prosvjeda te je eminentno antiprosvjetiteljski i antiracionalistički postavljen pisac koji preferira individualno, tjelesno, osobno iskustvo (The Prelude, Song of Songs, Job, Moses, Song to the Sun, Intermezzo, Day of the Dead, Icy Debuachery, Finale, Aphorisms - from Lacerba, Poe - article about Edgar Allan Poe Beneath the Aeroplane - article).
... Kamov’s work, the dramas, poems, farces, novellas are seen as a precursor of European modernism, existentialism, avant-garde, absurdism and surrealism, at a time when these genres were only just emerging globally. He was an original pavement writer, despising bourgeois hypocrisy, injustice, ridiculing the social norms and niceties of the day. His work also deals with the darker side of the human psyche, madness, violence, sexual excess, alcohol, religious duality, the class system, poverty and the overall human condition. Kamov's prose, spiritually conflicted stream of consciousness, is considered by many to be one of Croatian literature’s best writings. Also, stands as an independent, rebellious personality, his writing anticipates later literary events that will take place in Europe. His work is an anticipation of the achievements of Lawrence, Joyce or Proust...